PITANJE (17.07.2018.):

U Europskoj uniji 2017. godine 43 milijuna ljudi radilo je na nepuno radno vrijeme. To je svaka peta osoba od ukupnog broja zaposlenih u EU-u.

Istraživanje Eurostata pokazalo je da je zapošljavanje na nepuno radno vrijeme mnogo češće u zapadnim i sjevernim državama EU-a koje imaju fleksibilnija tržišta rada.

S druge strane, južne i jugoistočne države EU-a imaju mnogo manji udio zaposlenih na nepuno radno vrijeme u ukupnom broju zaposlenih. Problem koji se javlja u južnim i jugoistočnim državama EU-a je taj da su ljudi prisiljeni na zapošljavanje na nepuno radno vrijeme. Primjerice u Grčkoj je taj postotak čak 70 %, Italiji 62 %, Bugarskoj 58,7 %. To nas dovodi do zaključka da je ljudima onemogućen posao u punom radnom vremenu, pa moraju pristajati na nepuno radno vrijeme, što za radnike znači nesiguran stalan posao i moguće egzistencijalne probleme. Česti su slučajevi kada su radnici zaposleni i plaćeni na nepuno, a rade puno radno vrijeme.

Stoga pitam Komisiju koje mjere preporučuje kako bi se uskladio rad na nepuno radno vrijeme u zakonima o radu svih država članica i kako ne bi došlo do zloupotrebe takvog načina rada na štetu radnika, kao što vidimo u slučajevima nekih država juga i jugoistoka EU-a?