Sloboda kretanja i boravka osoba u Europskoj uniji temelj je građanstva u Uniji utvrđenog Ugovorom iz Maastrichta 1992. godine. Međutim njezino praktično prenošenje u pravo Europske unije nije se dogodilo automatski. Prvo su određene države članice u skladu sa Schengenskim sporazumima postupno ukinule unutarnje granice. Danas je slobodno kretanje osoba uređeno Direktivom 2004/38/EZ o pravu građana EU-a i članova njihovih obitelji na slobodu kretanja i boravka na državnom području država članica, no u provedbi te Direktive, međutim, i dalje se nailazi na mnoge prepreke diljem Unije pa i u Hrvatskoj.

Naime, procesom odjave prebivališta u Hrvatskoj zahtijeva se dodatni dolazak u nadležni ured, predočenje putovnice i dokaza o legalnom boravku u zemlji prebivališta uz informaciju o trenutačnoj adresi te potpisivanje posebne izjave te se sve navedeno i dodatno plaća, a u slučaju da osoba radi iseljenja iz Republike Hrvatske ne odjavi prebivalište ili napušta prebivalište u trajanju duljem od godinu dana radi privremenog odlaska iz države, a o tome ne obavijesti nadležno tijelo, biva kažnjena novčanom kaznom.

Smatra li Komisija da je Zakon o prebivalištu RH i njegov članak 3. u skladu s temeljnim slobodama EU-a, s naglaskom na slobodu kretanja ljudi, te krše li se navedenim zakonom Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i Direktiva 2004/38/EZ?