Državljanin Republike Hrvatske kupoprodajnim ugovorom kupio je nekretninu od trgovačkog društva čije je sjedište u Republici Srbiji, ali mu sudovi ne priznaju pravo vlasništva jer smatraju da se Ugovor o pitanjima sukcesije, Aneks G ne primjenjuje direktno, iako je on ratificiran, već da je za njegovu primjenu potrebno zaključenje bilateralnih sporazuma, čime sudovi prolongiraju primjenu međunarodnog ugovora iako za navedeno nema osnova u međunarodnom ugovoru.
Je li realno očekivati da se u pristupnim pregovorima Srbije i Crne Gore s Europskom unijom revidira ugovor o sukcesiji, odnosno njegov Aneks G, kojim su derogirani svi dotadašnji zakonski propisi, odnosno uredbe sa zakonskom snagom, u svezi s otuđenim nekretninama pravnih subjekata na području RH, u vlasništvu pravnih subjekata iz bivših država Jugoslavije, u konkretnom slučaju nekretnina u vlasništvu pravnih osoba s područja sadašnje Srbije i Crne Gore te je li činjenica da je Aneks G, odnosno ugovor o sukcesiji stupio na snagu dovoljna da bi se prava predviđena navedenim Aneksom G doista i ostvarila u praksi?
Naime, u praksi sudova zauzet je stav kako se međunarodni ugovor o pitanjima sukcesije te njegov Aneks G ne primjenjuju direktno na prava fizičkih i pravnih osoba zbog činjenice da bi za provedbu predmetnog međunarodnog ugovora navodno trebalo zaključivati bilateralne sporazume iako navedeno nigdje nije istaknuto u predmetnom međunarodnom ugovoru pa zbog navedenog nastupa šteta.
