PITANJE (01.12.2017.):
U svom izvješću o napretku u suzbijanju trgovanja ljudima za 2016. Komisija je utvrdila da su 76% registriranih žrtava žene i da najmanje 15% njih čine djeca. Većina registriranih žrtava građani su EU-a, od čega ih je 65% iz Rumunjske, Bugarske, Nizozemske, Mađarske i Poljske. Trgovanje ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i dalje je najrašireniji oblik trgovanja ljudima (67% registriranih žrtava); slijedi izrabljivanje radnika (21%).
Nekoliko je država članica izvijestilo da je trgovanje ljudima u svrhu izrabljivanja radnika u porastu (21% ukupno registriranih žrtava). U izvješću se utvrđuje da je poljoprivreda jedan od visokorizičnih sektora, kako pokazuju nedavno prijavljeni slučajevi rumunjskih žena koje su bile žrtve trgovanja ljudima u Italiji. Pet država izvan EU-a iz kojih dolazi najveći broj registriranih žrtava su Albanija, Kina, Maroko, Nigerija i Vijetnam. Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i UNICEF izvještavaju o dramatičnom povećanju broja nigerijskih žena i djevojčica koje su žrtve trgovanja ljudima, od čega je 50% djece bez pratnje, a 80% žena žrtve su trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja.
Direktivom 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava EU je donio mjere za sprečavanje trgovanja ljudima, potporu žrtvama i njihovu zaštitu te za kazneni progon trgovaca ljudima kao i za uspostavu nacionalnih jedinica kaznenog progona specijaliziranih za borbu protiv trgovanja ljudima i za stvaranje paneuropskih istražnih timova za kazneni progon u slučajevima prekograničnog trgovanja ljudima. Države članice također moraju poštovati Direktivu 2012/29/EU o pravima žrtava i Direktivu 2014/36/EU o sezonskim radnicima. Osim toga, člankom 5. Povelje EU-a o temeljnim pravima zabranjuju se ropstvo i prisilni rad, dok se u članku 31. navodi da svi radnici imaju pravo na „poštene i pravične” radne uvjete.
U vezi s izvješćima o ozbiljnom izrabljivanju radnika i seksualnom iskorištavanju u različitim sektorima, kako Komisija ocjenjuje provedbu navedenih direktiva od strane država članica i njihovu obvezu postupanja s dužnom pažnjom u cilju zaštite radnika i provedbe inspekcija kako bi se utvrdili slučajevi izrabljivanja radnika te u cilju zaštite žrtava, uspostave mehanizama za pravnu zaštitu i osiguranja da će počinitelji biti privedeni pravdi? Koje mjere Komisija poduzima protiv država članica koje ne poštuju te direktive?
Koje konkretne mjere Komisija poduzima za rješavanje pitanja rodne dimenzije trgovanja ljudima, seksualnog zlostavljanja i izrabljivanja radnika? S obzirom na broj prijavljenih slučajeva i konkretnih zahvaćenih sektora, koji su resursi posebno dodijeljeni za pitanje rodne dimenzije kako bi se učinkovito riješio problem?
Koje su ciljane istražne radnje poduzete u pogledu zemalja u kojima su seksualno iskorištavanje i izrabljivanje radnika najrasprostranjeniji?
Prikuplja li Komisija, na temelju obveze država članica da dostavljaju podatke, konkretne raščlanjene podatke o ženama koje su žrtve izrabljivanja radnika i seksualnog iskorištavanja u EU-u? Kada će Komisija predstaviti svoju strategiju za razdoblje nakon 2016.?
