Da je najpametniji potez Tomislava Karamarka bio okupljanje HSP AS-a i HSS-a pod zajedničku koalicijsku kapu s HDZ-om, najbolje su pokazali ovi europarlementarni izbori budući je na zajedničkoj listi ponovno briljirala Ruža Tomašić (28,07%) no neočekivano i HSS-ovka Marijana Petir (11,18%), dok se dobrim izborom stranke pokazao i nositelj liste, umjereni Andrej Plenković koji je osvojio 18,61% potpore birača.
Dubravka Šuica, europarlamentarka koja iza sebe već ima jedan mandat u Europi, s potporom od 4,13% nema razloga za slavlje i osjećaj pobjede, budući hrvatska javnost očito nije dosad prepoznala njen rad u Parlamentu, tim više što je ipak riječ o potpredsjednici stranke i bivšoj gradonačelnici Dubrovnika. Jedina koja je ostvarila na listi slabiji rezultat od nje je Ivana Maletić s 2,53%. I šesti kandidat na putu za Bruxelles, Davor Ivo Stier s 6,92% povjerenja glasača, uživa veću potporu od nje. Poražavajući rezultat na sveukupnoj listi za Dubravku Šuicu može unekoliko ublažiti zadovoljstvo što je barem u Gradu Dubrovniku ostvarila najbolji rezultat među kolegama, s 29,36%, prije Ruže Tomašić s 26,89%. Na razini Županije situacija je obrnuta – Tomašić uživa povjerenje 27,52% birača, Šuica 19,97%.
Rezultati koje je ostvario apsolutni pobjednik europarlamentarnih izbora, Tonino Picula još jedanput potvrđuju tezu da je "biti odbačen" od Zorana Milanovića, najveća preporuka za osvajanje simpatije hrvatske javnosti. Piculin dosadašnji smisleni rad u Europskom parlamentu je prepoznat od birača, a "natezanje" oko njegovog mjesta na listi skrenulo je dodatno pažnju birača na njegov problem u komunikaciji sa šefom s Iblerova trga. Nije Picula jedini. Zbog ponašanja Milanovića prema Mireli Holy i visoko postavljenih moralnih ljestvica koje je spominjao samo u njenom slučaju, a kojih se ona pridržava kao konstante javnog djelovanja, ova mlada i moderna hrvatska političarka je zvijezda jučerašnjih parlamentarnih izbora.
Njen ORaH nije se pokazao tvrdim zalogajem za hrvatske birače koji su, nakon tek pola godine postojanja stranke, nagradili vjerodostojnost i programsku orijentaciju održivog razvoja čelnice najmlađe političke opcije u Hrvatskoj.
Iako su neki slavili, drugi gurali glavu u pijesak, treći optuživali, a "pala" je i jedna ostavka, laburističkog prvaka Dragutina Lesara koji je preuzeo odgovornost za izborni krah stranke, svi bi se trebali zabrinuti nad jednim – nepovjerenjem koje hrvatski birači pokazuju prema svojim političarima. A, kada "obični puk" izbore provede doma na kauču, tada je za očekivati da disciplinirane stranačke "vojske" beru plodove. Za dogledno vrijeme, zaboravi se postotak izlaznosti, a zapamti uspjeh stranke, rezultati su legalni i legitimni, svi koji nisu glasovali, nemaju pravo ni komentirati. Ili nam je Europa u mislima miljama daleko i čini nam se da ovo nisu "naši" izbori. Preljevati pokazano raspoloženje građana na izborima za EU Parlament na nacionalnu, a još više na lokalnu razinu, treba se napraviti s mjerom. Bilo je očekivano da će desna politička opcija krenuti uzlaznim trendom u gospodarskom kolapsu i međusobnim prepucavanjima kojima se iz Vlade radi pravi mobing na građane zemlje. Nakon ovakvog poraza lijeve koalicije na izborima, možda bi i više stranačkih čelnika trebalo razmišljati o moralnom činu ostavke kakvoj je pribjegao laburistički šef Lesar. Ali, ovima drugima to, čini se, nije ni na kraj pameti. A, čemu se i čuditi? U tom dijelu ponašanje lokalnih stranačkih šefova nije ništa drukčije od ovih na većoj razini. Ako nitko, mi smo se u Dubrovniku toga nagledali proteklih godina...
Lidija CRNČEVIĆ
