Projekti malih solarnih elektrana (od 10 i 30 kilovata) u RH trenutno stoje i ne mogu se realizirati zbog zastoja u HROTE d.o.o. (Hrvatski operator tržišta energijom), koji je pod direktnom nadležnošću Ministarstva gospodarstva RH i Vlade RH. Od početka 2013. g. pa sve do 15. 12. 2013., uredno su predavani zahtjevi na HROTE za projekte koji su dobili prethodnu elektroenergetsku suglasnost i ugovor o priključenju od HEP-a. Svaki predani zahtjev u HROTE u 2013. g. dobio je svoj redni broj, da bi u prosincu HROTE svima poslao odbijenicu te tražio da se za sve zahtjeve koji su predani u 2013. g. pošalju novi zahtjevi za kvotu 2014. g. − na način da se svi zahtjevi moraju slati isključivo poštom te isključivo dana 1. 1. 2014. te da će jedini kriterij biti vrijeme slanja na pošti. Tim postupkom HROTE je anulirao sve redne brojeve iz 2013. g., što je izravno pogodovanje nekima i kršenje Zakona o javnoj nabavi! Za 2014. godinu za male integrirane elektrane odobrena je kvota od samo 5 megavata.

Nigdje u Europi nema kvota ili ograničenja kvota za male solarne elektrane od 10 i 30 kilovata, osim u Hrvatskoj. Kvote postoje samo za velike vjetroelektrane, elektrane na biomasu itd.

Koje je stajalište Komisije o prethodno opisanom ograničavanju kvota za male elektrane u Republici Hrvatskoj i postoje li konkretne obveze Republike Hrvatske u odnosu na ovu problematiku?

Zajednički odgovor g. Hahna u ime Komisije

1. Mjere oporavka i obnavljanja nakon kriznih situacija mogle bi u razdoblju od 2014. do 2020. biti prihvatljive za sufinanciranje iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. Hrvatska mora u skladu s primjenjivim pravilima EU-a procjenom rizika prirodnih katastrofa i katastrofa izazvanih djelovanjem čovjeka utvrditi prioritete za navedeno sufinanciranje. Očekuje se da će hrvatska nadležna tijela procjenu rizika dovršiti do kraja 2015. To znači da bi se u praksi sufinanciranje iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u tom području moglo osigurati tek nakon 2015.

2. Samo na temelju zahtjeva koji hrvatska nadležna tijela moraju podnijeti u roku od deset tjedana od prve štete može se procijeniti bi li Fond solidarnosti EU-a mogao intervenirati da se šteta nadoknadi. Hrvatska nadležna tijela najavila su da razmatraju podnošenje navedenog zahtjeva. Komisija je u kontaktu s hrvatskim nadležnim tijelima te pruža smjernice i savjete za pripremu zahtjeva.

3. Izvori financiranja navode se u prvom i drugom odgovoru.

4. Izgradnja nasipa i sustava odvodnje mogla bi se poduprijeti iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. U tu je svrhu potrebno imati strategiju navedenu u odgovoru na prvo pitanje. Ako Hrvatska namjerava ulagati prije dovršetka strategije, prioriteti ulaganja, njihovi očekivani rezultati i pokazatelji morali bi u okviru programa biti dobro definirani i opravdani na temelju analize rizika od poplava kako bi se kasnije mogli smatrati prihvatljivima za financiranje iz sredstava EU-a. 

Odgovor g. Kallasa u ime Komisije:

Od četiri zemlje koje je naveo časni zastupnik, potpora iz Kohezijskog fonda (KF) i Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) dostupna je samo za projekte u Hrvatskoj i Grčkoj, državama članicama kvalificiranima za te fondove. Potpore EFRR-a/KF-a uglavnom su dostupne u obliku bespovratnih sredstava. Potpora iz CEF-a može se pružati u svakoj od četiri navedene države u obliku bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata, pod uvjetom da projekti udovoljavaju uredbi o smjernicama za TEN-T . Bespovratna se sredstva mogu dodjeljivati za studije kao i za radove. Bespovratna se sredstva za cestovne radove mogu dodjeljivati jedino za projekte s prekograničnim dionicama (uključujući granične prijelaze) u Hrvatskoj i Grčkoj, specifično, za dionicu Ioannina – Kakavia ceste koja povezuje Grčku i Albaniju i za dionicu Dubrovnik – Karasovići ceste koja povezuje Hrvatsku i Crnu Goru. Cestovni projekti u Albaniji i Crnoj Gori mogli bi također dobiti potporu iz Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA), a posebno Okvirom za ulaganja na zapadnom Balkanu (WBIF). Podnošenje zahtjeva za financijsku potporu EU-a je na pojedinoj zemlji. Komisija će odlučiti hoće li dodijeliti takvu potporu ovisno o važnosti i dodanoj vrijednosti projekta u vezi s ciljevima politika EU-a i o dostupnosti financijskih sredstava u različitim navedenim instrumentima, kao što je propisano prema odgovarajućim kriterijima.  

Europska komisija prihvatila je da će razmotriti određene izuzetke kada je riječ o mreži europskih prometnih koridora do 2023. godine koji se financiraju sredstvima EU-a. Na plenarnoj sjednici u studenom 2013. godine Europski parlament je odobrio Instrument za povezivanje Europe (CEF) u vrijednosti od 29,3 mlrd. eura namijenjenih za dovršetak ključnih europskih prometnih, energetskih i telekomunikacijskih veza za sedmogodišnje razdoblje od 2014. − 2020. godine, a financirat će se prije svega prekogranično prometno povezivanje, dovršetak nedostajućih dionica i rješavanje uskih grla na transeuropskim pravcima. Većina sredstava u iznosu od 23,2 milijarde eura namijenjena je za prometni sektor, a još 10 milijardi eura za prometno povezivanje bit će na raspolaganju iz Kohezijskog fonda. Budući da mi Europljani dijelimo zajedničke vrijednosti, i to vrlo rado i često ističemo, smatram da bismo trebali dijeliti i razinu standarda poput infrastrukture, jer uostalom kohezijska politika i postoji kako bi životni standard građana Unije bio ujednačen. Može li Komisija podrobno objasniti kada i kako namjerava financirati gradnju autoceste na Jadransko-jonskom koridoru od Ploča u Hrvatskoj prema Crnoj Gori, Albaniji i Grčkoj, a sve kako bi i u praksi zaživjela Strategija Jadransko-jonske makroregije?

 Nakon vremenskih nepogoda uzrokovanih snijegom i ledom Hrvatsku su proteklih dana zasule obilne kiše koje su uzrokovale poplave i materijalnu štetu diljem zemlje. Najkritičnije je u Zagrebačkoj, Sisačko – moslovačkoj, Karlovačkoj i Ličko – senjskoj županiji što ne znači da u drugim županijama njije bilo štete prouzročene ovom prirodnom katastrofom. Poplavljene su stotine kuća diljem Hrvatske, a vodostaji rijeka u Hrvatskoj su i dalje iznimno visoki dok je Kupa dosegnula najviši vodostaj u posljednjih 40 godina koji je iznosio 824 cm. Zbog opasnosti od poplava pripadnici Oružanih snaga RH su stigli u Letovanić koji pomažu stanovnicima čiji domovi su ugroženi, a Karlovački župan Ivan Vučić danas je proglasio elementarnu nepogodu za područje grada Karovca i općine Vojnić zbog nastalih materijalnih šteta uzrokovanim poplavama.

Može li se Komisija izjasniti:

1) Na koju pokoć može Hrvatska računati za popravljanje oštećenih zgrada i javne infrastrukture te oporavak područja koja su zahvatile poplave, a sve u cilju osiguranja sigurnosti građana te osnovnih uvjeta za život?

2) Mogu li se sredstva Europskog fonda za solidarnost putem tijela Vlade RH iskoristiti za sanaciju poplavljenih područja i mogu li stanovnici pogođenih područja računati na promptno djelovanje EU institucija?

3) Koji se još drugi izvori financiranja mogu koristiti kako bi se uništena infrastruktura mogla sanirati?

4) Postoje li sredstva u proračunu EU koja bi jedinice lokalne samouprave mogle koristiti za prevenciju ovakvih katastrofa s ciljem izgradnje nasipa i sustava za odvodnju?

 Osnovna funkcija javnog servisa je objektivno, točno i nepristrano informiranje. U Rezoluciji koju je 1994. godine usvojilo Vijeće Europe naglašava se potreba podupiranja javnih radio-televizija i donosi se poseban zaključak u kojem stoji da javni model najbolje podupire vrijednost političkih, pravnih i društvenih struktura demokratskog društva, a osobito poštivanje ljudskih prava, kulture i političkog pluralizma. Dobro je poznato kolika je snaga televizije (i medija općenito) u kreiranju javnog mijenja, stoga mi se posebno opasnim čini eventualna kohabitacija Vlade i visokopozicioniranih zaposlenika državne televizije. Stoga se moram referirati na aktualnu situaciju po navedenom pitanju u Republici Hrvatskoj.

Saborska većina bira Ravnatelja HRT-a, a saborsku većinu ima ista koalicija koja čini Vladu RH. Takvom većinom je izabrano trenutno vodstvo HRT-a koje se miješa u program i bira kadrove sukladno političkoj orijentaciji. Štoviše takva situacija omogućena je izmjenama i dopunama zakona o HRT-u iz 2012.g. kojeg je Europska komisija ocjenila lošijim od zakona iz 2010.g. na kojem je biranje vodećih ljudi televizije obavljeno političkim konsenzusom parlamentarnih stranaka. Nažalost toga više nema. Također evidentan je i trend filtriranja informacija, tj. selektivne distribucije informacija.

U skladu s tim molim Komisiju da odgovori:

1. Planira li Komisija poduzeti korake kojima bi se osigurala provedba zakona o slobodi medija u zemljama članicama EU, s ciljem minimizacije utjecaja politike na stručnost i objektivnost informiranja građana putem javnih servisa?

2. Postoji li mogućnost da se Komisija angažira po pitanju pristranosti i neobjektivnosti nacionalne televizije u Republici Hrvatskoj kako bi građani dobili objektivnu informaciju, posebno imajući u vidu jednoglasno prihvaćeni amandman br. 62 na zasjedanju AFET-a 18.02.2013. vezan uz temu ‘2012 Comprehensive Monitoring Report on Croatia’?

Nestale osobe jedna su od najbolnijih i najdugotrajnijih posljedica rata na području Republike Hrvatske. Ratna zbivanja su rezultirala tisućama nestalih. Naporima nadležnih tijela RH do danas je riješena sudbina preko 80 % evidentiranih nestalih osoba, no još je uvijek nepoznata sudbina 1.702 osobe. U dosadašnjem rješavanju sudbine nestalih, ključnu su ulogu imale informacije prikupljene iz svih raspoloživih izvora - od samih građana i udruga, nadležnih tijela RH pa na dalje. Nažalost, protekom vremena broj i pouzdanost informacija se smanjuje. Budući da je Hrvatska članica EU, a ljudi za kojima se traga su nestali građani EU može li Komisija poduzeti određene akcije kako bi se pojačale aktivnosti da se pronađu 1.702 nestale osobe iz Domovinskog rata u Hrvatskoj neovisno o njihovu podrijetlu, narodnosti, vjeroispovijesti ili bilo kojoj drugoj pripadnosti, a sve u duhu dobrosusjedskih odnosa i nastavka bilateralne suradnje između dviju država ?  

Mnogi gradovi u Hrvatskoj su javno najavili da će se natjecati za titulu Europske prijestolnice kulture 2020. godine kada će tu prestižnu titulu nositi jedan hrvatski i jedan irski grad. Ministrica kulture Republike Hrvatske, poslala je pismo 30. listopada 2013. predsjednici Odbora za kulturu i obrazovanje Europskog parlamenta Doris Pack, u kojem je ministrica izrazila svoju zabrinutost u vezi sadašnje situacije provođenja projekta Europske prijestolnice kulture te o potencijalnoj opasnosti da se ne postigne sporazum o Članku 11. u Odluci prijedloga EK o Europskim prijestolnicama kulture od 2020. do 2033. godine. Uzimajući u obzir da još ne postoji dogovor između Parlamenta i Vijeća i uzimajući u obzir vremenski aspekt i činjenicu da je natječaj EPK-a treba biti raspisan 6 godina prije preuzimanja prestižne titule postoji bojazan hrvatske javnosti da će projekt Europske prijestolnica kulture 2020. godine doći u pitanje te da se hrvatski i irski gradovi neće imati priliku natjecati se za tu prestižnu titulu. Poduzima li Komisija sve što je u njezinoj domeni kako ovaj vitalni projekt za europsku, a samim time i za hrvatsku kulturu, ne bi došao u pitanje i kako bi i jedan hrvatski grad 2020. godine bio Europska prijestolnica kulture?

Na referendumu u Švicarskoj održanog 09. veljače 2014. godine građani su glasovali za ponovno uvođenje useljeničkih kvota prema građanima zemalja članica Europske unije. Čak 50,3% švicarskih birača podržalo je taj zahtjev, a inicijativa je prihvaćena jer ju je, sukladno propisima, podržalo više od polovice švicarskih kantona. Iako Švicarska nije članica EU, ona je povezana s Unijom nizom bilateralnih ugovora, među kojima je i Ugovor o slobodi kretanja ljudi, kojima se Švicarska obvezala otvoriti svoje tržište radno aktivnim stanovnicima država članica EU. Budući da se ovdje radi o povredi jednog od osnovnih načela na kojima počiva EU, a to je sloboda kretanje ljudi te oslanjajući se na činjenicu da rezultati provedenog referenduma u Švicarskoj ne idu u prilog mobilnosti radne snage, čime se direktno krše potpisani ugovori između EU i Švicarske, koje korake Komisija planira poduzeti s obzirom na rezultate provedenog referenduma?

Komisija je na provedbu presude u predmetu Sejdić-Finci stavila poseban naglasak u svojem dijalogu s Bosnom i Hercegovinom. Tim se pitanjem pobliže bavila s državnim tijelima i političkim čelnicima te ga uključila u dijalog na visokoj razini u kontekstu pristupnog procesa. Provedbom te presude državljanima ove zemlje koji se ne izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati ili Bošnjaci omogućilo bi se da budu odabrani za članove Predsjedništva i Doma naroda.

Pitanje pokretanja televizijskog programa na hrvatskom jeziku nije povezano sa slučajem Sejdić-Finci. U siječnju 2013. u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine podnesen je nacrt zakona radi pokretanja program na hrvatskom jeziku, ali nije postignut dogovor te nacrt nije predan Parlamentu. Nadležna tijela u Bosni i Hercegovini trebaju postići konsenzus po tom pitanju. Komisija smatra da je poboljšanje javnog emitiranja radiotelevizijskih usluga neophodno i u interesu svih državljana Bosne i Hercegovine te svih etničkih skupina.