Komisija je iznimno zabrinuta zbog medijskih izvješća o programima kao što je PRISM koji, čini se, omogućavaju, u velikim razmjerima, pristup podacima i obradu podataka o Europljanima.
Komisija je od vlade SAD-a zatražila objašnjenje u vezi s programima o kojima se izvještavalo u medijima i mogućim utjecajem na temeljna prava Europljana. Potpredsjednica Komisije zadužena za pravosuđe, temeljna prava i građanstvo potaknula je raspravu o toj temi izravno s glavnim državnim odvjetnikom SAD-a Ericom Holderom na Ministarskoj konferenciji za pravosuđe i unutarnje poslove EU-a i SAD-a u Dublinu 14. lipnja 2013. Nakon sastanka, zatražena su dodatna objašnjenja u pismu vlastima SAD-a, uključujući objašnjenja o količini prikupljenih podataka, opsegu programa i sudskom nadzoru koji su dostupni Europljanima. Osim toga, Komisija je osnovala, zajedno s Predsjedništvom Vijeća EU-a, ad hoc radnu grupu EU-a i SAD-a na visokoj razini o zaštiti podataka kako bi se detaljnije razmotrila ova pitanja. Na temelju prikupljenih informacija, Komisija će povratno o tome izvijestiti Europski parlament i Vijeće.
U proteklih nekoliko mjeseci bilo je nebrojeno mnogo medijskih izvješća o čestim kršenjima privatnosti korisnika internetskih usluga iz SAD-a kao što su Google i Facebook, što istovremeno uključuje i značajan broj građana EU-a. Problem se pojavio zbog različitog tumačenja privatnosti u SAD-u i Europskoj uniji. Dok se u SAD-u postupak nadzora provodi bez obzira na eventualnu uključenost pojedinca u nezakonite aktivnosti,
EU dopušta nadgledanje samo, i uz sudski nalog, ako je dotični pojedinac osumnjičen za kršenje zakona ili ugrožavanje sigurnosti države članice EU-a. Imajući to na umu, može li Komisija pojasniti što namjerava učiniti kako bi zaštitila privatnost građana EU-a koji koriste internetske usluge iz SAD-a?
Europska komisija potvrđuje važnost smanjenja cijena roaminga za građane EU-a te u tom smislu osigurava da se sve države članice pridržavaju Uredbe 531/2012. Uredba o roamingu primjenjuje se izravno, a pri nadzoru i provedbi glavnu ulogu imaju nacionalna regulatorna tijela u državama članicama koja osiguravaju da se telekomunikacijski operateri u njihovom području nadležnosti pridržavaju Uredbe. U slučaju Hrvatske odluku je donio HAKOM kao nadležno regulatorno tijelo.
Kako je navedeno i u samoj odluci HAKOM-a, protiv odluke može se uložiti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, što je u skladu s člankom 4. Direktive 2002/21/EZ (Pravo žalbe).
Budući da je nova Uredba o roamingu jedno od najznačajnijih postignuća na putu prema ujedinjenom europskom telekomunikacijskom tržištu te budući da velik broj korisnika hrvatskog pružatelja usluga VIPnet-a još uvijek plaća bitno više naknade za roaming od standardnih, smatra li Komisija da je hrvatski nacionalni regulator HAKOM postupio ispravno kad je 29. srpnja 2013. o tome donio rješenje kojim potvrđuje da je VIPnet djelovao u skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji?
Smatra li Komisija da je HAKOM prekršio Direktivu 2002/21/EZ kad je onemogućio udrugu potrošača koja je prijavila nepravilnost VIPnet-a i uložila žalbu protiv odluke HAKOM-a o naknadama za roaming? Ako VIP-net i HAKOM ne djeluju u skladu s pravom EU-a, koje mjere Komisija namjerava poduzeti kako bi osigurala da korisnici telekomunikacija u Republici Hrvatskoj imaju standardne cijene roaminga u skladu s novom Uredbom o roamingu?Ako je odluka VIPnet-a i HAKOM-a u skladu s propisima EU-a, smatra li Komisija da se Uredbom o roamingu prikladno štite prava njezinih korisnika?
„Planira li Komisija poduzeti korake kojima bi se osigurala provedba zakona o slobodi medija u zemljama članicama EU, s ciljem minimizacije utjecaja politike na stručnost i objektivnost informiranja građana putem javnih servisa?“ stoji u pitanju Dubravke Šuice Europskoj Komisiji.
Šuica od Komisije traži da se očituje o potencijalnoj pristranosti nacionalne televizije u Republici Hrvatskoj. Zakon o HRT-u, kao i „Lex Perković“, izmijenjen je nakon završetka pregovora Republike Hrvatske s Europskom Unijom, a prije ulaska u EU. Tada, 2012. godine, Europska Komisija je novi zakon ocijenila lošijim od zakona iz 2010. godine. Prema starom zakonu biranje vodećih ljudi televizije događalo se uz politički konsenzus parlamentarnih stranaka. Danas saborska većina bira Ravnatelja HRT-a, a saborsku većinu ima ista koalicija koja čini Vladu RH.
„Zoran Milanović tad je još imao žetona za trošenje pa je Komisija pustila da neusporedivo lošiji zakon o HRT-u bude usvojen. Međutim, najveći test vrijednosti svakog zakona je njegova provedba. Evidentan je trend filtriranja i selektivne distribucije informacija koji upućuje na zaključak o kohabitaciji Vlade i visokopozicioniranih zaposlenika državne televizije,“ rekla je Šuica.
„Zato tražim od Komisije da mi odgovori postoji li mogućnost da se ona angažira po pitanju pristranosti i neobjektivnosti nacionalne televizije u Republici Hrvatskoj kako bi građani dobili objektivnu informaciju, posebno imajući u vidu posljednji izvještaj Europskog parlamenta o Hrvatskoj,“ rekla je Šuica. U izvještaj iz veljače 2013. godine uvršten je jednoglasno prihvaćeni amandman Tanje Fajon (S&D) u kojem se apelira na hrvatske institucije da osiguraju da će javna televizija biti slobodna od političkih i ekonomskih pritisaka i da povećaju transparentnost njenog rada.
„Kada i kako će Europska komisija pomoći ostvariti Hrvatima u BiH kulturnu i jezičnu ravnopravnost te osigurati TV kanal na hrvatskom jeziku?,“ upitala je Šuica Europsku komisiju. HDZ-ova zastupnica u Europskom parlamentu Dubravka Šuica, zabrinuta situacijom u Bosni i Hercegovini te sustavnim marginaliziranjem Hrvata, poslala je upit Europskoj komisiji u kojem je ukazala na dugogodišnji problem nepostojanja TV kanala na hrvatskom jeziku.
"Najbolji način da se osigura hrvatski kanal bio bi da se podrži prethodno navedena odluka Vijeća ministara BiH, donesena na sjednici u siječnju 2013. godine, koja sadržava prijedlog zakona o osnivanju TV kanala na hrvatskom jeziku unutar servisa BHRT-a (Bosansko-hercegovačke radio televizije). TV kanal na hrvatskom jeziku važan je da bi Hrvati kao narod opstali u BiH, da bi u punom smislu mogli koristiti svoje demokratsko pravo da prakticiraju svoj jezik, tradiciju i običaje," rekla je Šuica.
Nakon godišnjeg izvješća o napretku proširenja EU povjerenika Štefana Fülea u kojem ističe da je politička situacija u BiH nepromijenjena i da nema napretka, pitanje ravnopravnosti Hrvata i osiguranje TV kanala na hrvatskom jeziku u BiH se još više aktualizira. „Ravnopravnost svih konstitutivnih naroda i svih građana BiH i osiguranje osnovnih ljudskih prava kao što je pravo na informiranje na vlastitom jeziku, preduvjet su demokratskog napretka Bosne i Hercegovine i njenog napretka ka Europskoj uniji,“ zaključila je Šuica
Odgovor g. Andorona u ime Europske komisije
Suzakonodavci EU-a i dalje raspravljaju o osnovi za utvrđivanje raspodjele proračunskih sredstava po regiji/državi članici u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih (YEI). Pregovori o tom pitanju trebali bi završiti krajem rujna.
U svakom slučaju, osim moguće dodjele sredstava u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih, Hrvatska će moći koristiti znatne iznose iz Europskog socijalnog fonda (ESF) kako bi pridonijela provedbi programa Jamstva za mlade.
Komisija pozdravlja činjenicu da je Hrvatska uvela aktivne političke mjere za tržište rada i donijela program Jamstvo za mlade kako bi riješila pitanje nezaposlenosti mladih. Mjerama koje mogu pridonijeti smanjenju nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj trebala bi se podržati učinkovitija integracija mladih na tržište rada te ublažiti učinak nezaposlenosti mladih.
U okviru programa Jamstvo za mlade trebalo bi se usredotočiti na zapošljavanje mladih i razvoj ljudskog kapitala uz moguće povezivanje s aktivnostima uključivanja u društvo.
Mjere su dogovorene u okviru trenutačnog programskog razdoblja (2007. – 2013.) programa ESF-a te se pregovara da se uključe u buduće okvire gdje će barem tri tematska cilja biti važna za borbu protiv nezaposlenosti mladih:
a) promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i poticanje mobilnosti radne snage;
b) ulaganje u obrazovanje, vještine i cjeloživotno učenje;
c) promicanje društvene uključenosti i borba protiv siromaštva.
U pripremi je predstudija izvedivosti čiji je cilj identificirati sve dostupne prijevozne mogućnosti za povezivanje Dubrovačke regije s ostatkom Hrvatske i koja pri usporedbi raznih mogućnosti u obzir uzima financijske, društveno-gospodarske i okolišne kriterije.
Za ugovor te predstudije izvedivosti nadležna su hrvatska upravna tijela, koja se pri tome savjetuju s upravnim tijelima Bosne i Hercegovine te Komisije.
Ovisno o rezultatu studije, za izabranu mogućnost pripremit će se dodatna projektna dokumentacija kao što su projekt, potpuna studija izvedivosti, analiza troškova i koristi, procjena utjecaja na okoliš i drugi dokumenti.
Tek će naknadno hrvatska upravna tijela odlučiti hoće li sufinancirati izabrani projekt u sklopu Europskih strukturnih i investicijskih fondova, u kojem će slučaju biti potrebno pripremiti prijavu za veliki projekt i podnijeti je Komisiji. Komisija pažljivo prati pripremu te studije.
U proteklih nekoliko mjeseci bilo je nebrojeno mnogo medijskih izvješća o čestim kršenjima privatnosti korisnika internetskih usluga iz SAD-a kao što su Google i Facebook, što istovremeno uključuje i značajan broj građana EU-a.
Problem se pojavio zbog različitog tumačenja privatnosti u SAD-u i Europskoj uniji. Dok se u SAD-u postupak nadzora provodi bez obzira na eventualnu uključenost pojedinca u nezakonite aktivnosti, EU dopušta nadgledanje samo, i uz sudski nalog, ako je dotični pojedinac osumnjičen za kršenje zakona ili ugrožavanje sigurnosti države članice EU-a.
Imajući to na umu, može li Komisija pojasniti što namjerava učiniti kako bi zaštitila privatnost građana EU-a koji koriste internetske usluge iz SAD-a?
Budući da je nova Uredba o roamingu jedno od najznačajnijih postignuća na putu prema ujedinjenom europskom telekomunikacijskom tržištu te budući da velik broj korisnika hrvatskog pružatelja usluga VIPnet-a još uvijek plaća bitno više naknade za roaming od standardnih, smatra li Komisija da je hrvatski nacionalni regulator HAKOM postupio ispravno kad je 29. srpnja 2013. o tome donio rješenje kojim potvrđuje da je VIPnet djelovao u skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji?
Smatra li Komisija da je HAKOM prekršio Direktivu 2002/21/EZ kad je onemogućio udrugu potrošača koja je prijavila nepravilnost VIPnet-a i uložila žalbu protiv odluke HAKOM-a o naknadama za roaming?
Ako VIP-net i HAKOM ne djeluju u skladu s pravom EU-a, koje mjere Komisija namjerava poduzeti kako bi osigurala da korisnici telekomunikacija u Republici Hrvatskoj imaju standardne cijene roaminga u skladu s novom Uredbom o roamingu? Ako je odluka VIPnet-a i HAKOM-a u skladu s propisima EU-a, smatra li Komisija da se Uredbom o roamingu prikladno štite prava njezinih korisnika?