Izvješće o napretku Srbije u 2013. godini dobilo je pozitivnu ocjenu Europskog parlamenta, a 1. ožujka 2012. ta zemlja dobiva status kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji, što je svojevrsno priznanje za poduzete napore na europskom putu Srbije. Iako Hrvatska u odnosu sa Srbijom još uvijek ima mnoga neriješena pitanja, najbolnije je svakako nemogućnost pronalaska 1665 osoba nestalih iz Domovinskog rata zbog manjka informacija. Težak položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji najbolje pokazuje činjenica da je 2005. godine potpisan sporazum između Republike Hrvatske i Republika Srbije i Crne Gore koji potpisnice obvezuje na reciprocitetno jamčenje političkih i građanskih prava pripadnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. U skladu s tim sporazumom, ali i Ustavom RH te zakonom o pravima nacionalnih manjina, Srbi u Hrvatskoj imaju pravo na tri zastupnika u Saboru. Građanima Hrvatske koji su srpske nacionalnosti omogućava se da biraju i budu izabrani na listi nacionalnih manjina, ali i na općoj izbornoj listi. Time Hrvatska postavlja visoke demokratske standarde koji su teško dostižni i puno starijim europskim demokracijama.

Nažalost, Srbija ignorira provedbu potpisanog sporazuma iz 2005., a Hrvatima nije osigurano mjesto u Skupštini te zemlje iako prema popisu stanovništva iz 2011. Hrvati predstavljaju 4. najbrojniju nacionalnu manjinu u Vojvodini te ih tamo živi 57 900, što nije zanemariv broj.

Imajući u vidu početak pregovora Srbije s EU-om i ispunjavanje kriterija po poglavljima, a s obzirom na veliku osjetljivost EU-a prema nacionalnim manjinama, što Komisija namjerava poduzeti kako bi Republika Srbija implementirala obveze preuzete potpisivanjem sporazuma i tako omogućila pripadnicima hrvatske nacionalne manjine zastupljenost u Skupštini Republike Srbije, a sve radi osiguranja dobrosusjedskih odnosa i europskog puta Srbije?

Odgovor g. Kallasa u ime Komisije

1.    Uredbom (EZ) br. 1370/2007[1] nadležnim tijelima u državama članicama pruža se pravni okvir za eventualnu organizaciju usluga javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika. Države članice nisu obvezane odredbama ove Uredbe na osiguravanje tih usluga. Stoga ukidanje željezničkih linija ne bi predstavljalo povredu Uredbe (EZ) br. 1370/2007.

2.    Ulaganja u prometnom sektoru sufinanciraju se iz europskih strukturnih i investicijskih fondova radi poboljšanja i razvoja usluga prijevoza. Sredstvima iz tih fondova ne mogu se financirati troškovi poslovanja i potpore. Svaka država članica mora osigurati financijsku održivost cjelokupne infrastrukture sufinancirane iz tih fondova i utvrditi izvor sredstava potrebnih za provedbu tih obveza, bilo da je riječ o državnom proračunu, korisničkim naknadama ili drugim izvorima.

S obzirom na najnoviji razvoj događaja na Krimu važno je osigurati da prava manjina ne budu ugrožena, a posebno ne prava Tatara na Krimu koji su najviše propatili kad ih je Staljin iz njihovih krimskih domova prisilno deportirao u Srednju Aziju. Tatara na Krimu ima oko 300 000 i oni čine 12% stanovništva Krima. Budući da su rastrzani između lojalnosti prema Ukrajini i zbilje u kojoj su pod ruskom okupacijom, EU treba nastaviti s pritiskom na Rusiju ne ignorirajući Tatare odnosno ne noseći im štetu.

Što potpredsjednica/Visoka predstavnica Ashton namjerava poduzeti kako bi osigurala zaštitu prava krimskih Tatara kao što su vjeronauk i upotreba vlastitog jezika?

Odgovor g. Fülea u ime Komisije

Komisija u svojem Strateškom dokumentu(1) te nastavno na konferenciju Speak-up!2 koju je organizirala u lipnju 2013. stavlja poseban naglasak na slobodu izražavanju i slobodu medija, područje u kojem države kandidatkinje za pristupanje moraju odgovoriti na niz važnih izazova poput nasilja nad novinarima i zastrašivanja novinara te ostalih oblika nedopuštenog pritiska na medije.

Komisija se zalaže za osiguravanje daljnjeg napretka u tom području. Komisija nastavlja promicati slobodu izražavanja i slobodu medija te naglašavati važnost tog područja za članstvo u EU-u putem redovitih političkih dijaloga s državama kandidatkinjama za pristupanje. Također, ona osigurava da se ta pitanja dosljedno rješavaju kao prioritet u pristupnim pregovorima.

U razdoblju od 2007. do 2013. državama kandidatkinjama osigurano je više od 27 milijuna EUR pretpristupne pomoći kako bi im se pomoglo u rješavanju izazova povezanih sa slobodom izražavanja. Komisija u okviru IPA-e(2) II razvija dugoročnu viziju financijske pomoći EU-a namijenjene slobodi izražavanja, surađujući pritom s ključnim partnerima (npr. Vijećem Europe, OESS-om(3), OECD-om(4)).

Pomoć Komisije temelji se na sljedećim prioritetima: 

(1) COM(2013) 700 završna verzija (objavljena u listopadu 2013.). (2) Instrument pretpristupne pomoći. (3) Organizacija za europsku sigurnost i suradnju. (4) Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj.

Postoje mnogi dokumenti koji uređuju područje slobode medija, a u Povelji Europske unije o temeljnim pravima navodi se obveza da se „poštuju sloboda i pluralizam medija”. Države kandidatkinje i potencijalne države kandidatkinje za članstvo u EU-u suočavaju se s prijetnjom slobodi medija, a najveće su prijetnje snažan utjecaj politike, ekonomski pritisak te nasilje prema novinarima, što direktno utječe na nepristrano izvješćivanje i protivi se demokratskim načelima Unije.

Prilikom potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU-u zemlje potpisnice obvezale su se na profesionalno i objektivno izvješćivanje te pluralizam medija, no u praksi se preuzete obveze redovito krše.

Koje mjere Komisija može poduzeti i kani primijeniti u području medijskih sloboda u cilju jačanja novinarskih sloboda i pluralizma medija u potencijalnim državama kandidatkinjama i državama kandidatkinjama za članstvo u EU-u?

Odgovor g. Fülea u ime Komisije

Komisija se slaže s Vašom ocjenom važnosti programa u obrazovanju za zemlje Zapadnog Balkana, a posebno za Bosnu i Hercegovinu.

Bosna i Hercegovina ima brojne probleme u pogledu suradnje u okviru nekih programa koje EU nudi s obzirom na njezino složeno ustavno uređenje. Uz intenzivnu pomoć Komisije, država je uspjela prebroditi većinu tih problema te može sudjelovati u gotovo svim aktivnostima programa Erasmus+, za što nije potrebno upravljanje nacionalne agencije.

Kao što je slučaj i s drugim zemljama Zapadnog Balkana, Bosna i Hercegovina nije još uspostavila nacionalnu agenciju za program Erasmus+ niti zatražila potporu Komisije u postizanju tog cilja, stoga ne može potpuno sudjelovati u programu. Samo je bivša jugoslavenska Republika Makedonija okončala postupak uspostave svoje nacionalne agencije te od ove godine potpuno sudjeluje u programu Erasmus+, dok je Srbija zatražila da se postupak pokrene.

Ako Bosna i Hercegovina zatraži pomoć u uspostavljanju nacionalne agencije, Komisija će joj je osigurati.

Poznato je da bi se reformom obrazovnog sustava moglo odgovoriti na realne tržišne zahtjeve u mnogim državama članicama EU-a, a isto tako i u Bosni i Hercegovini. S obzirom na tešku gospodarsku situaciju diljem Europe neophodno je poboljšati obrazovnu infrastrukturu te komunikaciju malog i srednjeg poduzetništva s obrazovnim sustavom.

Također je poznato da Europska komisija u sklopu pretpristupnog instrumenta (IPA II) osigurava bespovratnu potporu za sve države kandidatkinje i potencijalne države kandidatkinje u okviru programa Erasmus+.

Ravnopravnost punog sudjelovanja u Programu cilj je i zadaća EU-a, a Komisija je više puta istaknula da je za to potrebno osnovati nacionalnu agenciju za provedbu programa Erasmus+, no znamo da u BiH to nije predviđeno.

Što Komisija planira konkretno poduzeti da se u potpunosti implementira i počne provoditi program Erasmus+ u Bosni i Hercegovini s ciljem promjene obrazovne strukture, što bi u konačnici dovelo do smanjenja visoke stope nezaposlenosti, posebice među mladima?

Odgovor g. Hahna u ime Komisije

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) obvezujuća je za Europsku uniju u granicama njezinih nadležnosti. Samo kada države članice provode pravo Unije Komisija može ocijeniti je li nacionalni zakon ili mjera u skladu s Konvencijom i s pravima sadržanima u Povelji EU-a o temeljnim pravima. Putem strategije EU-a za osobe s invaliditetom 2010. — 2020. Komisija provodi aktivnosti na razini EU-a kojima podupire i dopunjuje djelovanje država članica u provedbi Konvencije. To uključuje razmjenu dobre prakse u skupini visoke razine za invaliditet u okviru koje se redovito raspravlja o provedbi strategije i Konvencije s predstavnicima uprava država članica, uključujući Hrvatsku, koji su odgovorni za pitanja invaliditeta kao i s predstavnicima civilnog društva. Od 2008. Komisija i skupina visoke razine objavljuju godišnje izvješće o provedbi Konvencije. Informacije o Hrvatskoj po prvi su puta uključene u izvješću iz 2013.(1)

Kako bi se olakšala razmjena te uzajamno učenje i suradnja između EU-a i država članica o provedbi i praćenju Konvencije, Komisija od 2010. organizira godišnji radni forum koji okuplja mehanizme upravljanja koje su uspostavile države članice na temelju članka 33. i organizacije osoba s invaliditetom. 

(1) http://ec.europa.eu/justice/discrimination/files/dhlg_6th_report_en.pdf

U Europi živi 80 milijuna osoba s invaliditetom koje se suočavaju s ozbiljnim rizikom od siromaštva, socijalne isključenosti i diskriminacije, a takav stav potvrdilo je i istraživanje Europskog konzorcija za ljudska prava i invaliditet. Istraživanje je otkrilo kako je smanjivanje potrošnje na dobrobit socijalnih usluga nekih država članica prouzročilo nerazmjeran gubitak radnih mjesta osoba s invaliditetom, smanjenje naknada za nezaposlene te reduciranje pristupa osnovnim uslugama.

Prava osoba s invaliditetom eksplicitno su opisana u UN-ovoj Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom koja je stupila na snagu 2008. godine, a do sada ju je potpisalo 119 zemalja, uključujući i Hrvatsku. Da su osobe s invaliditetom posebno ugrožena društvena skupina potvrđuje činjenica da je 21 % osoba s invaliditetom u EU-u izloženo izravnoj opasnosti od siromaštva.

Osjetljivost EU-a prema osobama s invaliditetom zorno pokazuje i Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010.– 2020. koja je usvojena 15. studenoga 2010. U toj se strategiji naglašava da osobe s invaliditetom imaju pravo na potpuno i ravnopravno sudjelovanje u društvu i ekonomiji jer je negiranje jednakih mogućnosti kršenje temeljnih ljudskih prava.

U skladu s navedenim, koje konkretne mjere poduzima Komisija u pogledu preporuka za Hrvatsku kako bi se osiguralo ispunjavanje obveza RH prema potpisanim konvencijama i poveljama kao i ciljevima Europske strategije za osobe s invaliditetom 2010. — 2020.?

S obzirom na tešku situaciju u kojoj se Ukrajina nalazi, sudbina milijuna njenih stanovnika dovedena je pod veliki upitnik zbog neizvjesnosti o budućim aktivnostima i razvoju krajnje napete situacije. Svakodnevni prosvjedi na Majdanu jasan su začetak novog demokratskog poretka koji Europska unija mora prepoznati i nesebično podržati na sve načine koji mogu biti relevantni, naravno, osim upotrebe vojne sile. Zbog netom navedenog činjeničnog stanja napominjem kako je u prosincu 1994. godine potpisan Budimpeštanski memorandum čije su se potpisnice, Ukrajina, Rusija, Sjedinjene Američke Države i Ujedinjena Kraljevina, obvezale podržati suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine kao neovisne države.

Po mišljenju Komisije, krši li neka od zemalja potpisnica Budimpeštanskog memoranduma međunarodno pravo i teritorijalni integritet Ukrajine te što Komisija planira poduzeti u svrhu zaštite stanovnika koji se svojim legitimnim pravom bore za europski put Ukrajine?