Objasnio je za Jutarnji list ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić. Istaknuo je kako je ta trasa tek jedna od deset do 15 koje će biti predložene u studiji predizvodljivosti projekta. Na pitanje novinara kako je i zašto donesena odluka da autocesta zaobiđe Dubrovačko primorje odgovara:
- Još ne postoji nikakva odluka. Možemo govoriti o ideji koja sada postoji i budućnosti. Ideja da autocesta prolazi kroz Popovo polje postoji još od 80-ih godina. Budućnost ovisi o studijama predizvodljivosti i izvodljivosti, u kojima će se valorizirati koja je trasa optimalna i najjeftinija. Napominjem da je ova trasa koja prolazi kroz BiH sedam puta jeftinija od trase koja bi prolazila kroz Hrvatsku jer je riječ o ravničarskom dijelu zemlje, dok bi se u Hrvatskoj morali graditi tuneli i vijadukti. Više od 70 posto te trase bili bi vijadukti i tuneli. To je mišljenje građevinske struke.
Također, interes svakog grada je da miče autocestu što dalje kako bi imao prostor za razvoj, ali i kako bi ekološki zaštitio svoj prostor, pa tako i Dubrovnika. Treba napomenuti i to da bi pristupna cesta od Dubrovnika do autoceste bila kraća nego što je sada spojnica od Dugopolja do Splita ili od Zadra do autoceste. Potpuno je bespredmetno sada govoriti o trasi, jer će u studiji predizvodljivosti biti predloženo 10 do 15 trasa. Nakon toga će se izbor suziti na dvije i u studiji izvodljivosti konačno ćemo znati koja bi bila najbolja.
Dakle, sigurno ćemo u studiji predizvodljivosti imati i jednu i drugu trasu o kojoj se sada u javnosti raspravlja, a konačan odgovor ovisit će o troškovima gradnje, utjecaju na okoliš i mnogim drugim parametrima. Meni je žao što se to doživljava emotivno. To će biti stvar racionalne odluke. Infrastruktura je stvar strateškog planiranja, a ne emocionalna odluka. Mogu pohvaliti Dubravku Šuicu koja se informirala i shvatila da bi autocesta kroz Hrvatsku bila neisplativa. Svatko tko logično razmišlja shvaća da je bolje da je autocesta dalje od Dubrovnika. A kada BiH uđe u EU, neće biti više ni granica – izjavio je Hajdaš Dončić u intervjuu za Jutarnji list.
Cijeli razgovor možete pročitati ovdje.
Delegacije za odnose s trećim zemljama nisu glavna mjesta odlučivanja. Odlučuje se u Europskom parlamentu
Foto: Tomislav Krasnec/PIXSELL
AUTOR:
Tomislav Krasnec
Sanjam dan kad će javna rasprava o pitanjima iz Europske unije u Hrvatskoj postati malo manje odmaknuta od stvarnosti. Jer godinu dana nakon ulaska Hrvatske u EU, dijelu javnosti još se uporno nameće vrlo pojednostavljen pogled. Posljednji je primjer vijest da hrvatski europarlamentarci ne sjede kao stalni članovi delegacije EP-a za odnose sa Srbijom, što se odmah nastoji prikazati kao dokaz da Hrvati ne žele imati posla sa Srbima. Kao da su delegacije EP-a za odnose s trećim zemljama nešto iz čega se upravlja svijetom i svemirom. Realno, delegacije EP-a za odnose s trećim zemljama najmanje su važne karike u lancu institucija i tijela koja odlučuju o pristupanju neke zemlje kandidatkinje EU.
Vijest da hrvatski europarlamentarci odbijaju imati posla sa Srbijom sigurno je iznenadila i, primjerice, Ružu Tomašić koja je barem polovicu glasova birača na posljednjim europskim izborima dobila upravo zbog svojih stavova o Srbiji koje je uporno izricala i nastavlja izricati u Europskom parlamentu. Tomašić, po mojim mjerenjima, drži rekord po spominjanju riječi “četnik” i svih njezinih izvedenica u Europskom parlamentu, no ni ona nije bila protiv otvaranja pregovora EU sa Srbijom.
Od Jakovčića do Ruže Tomašić imamo čitavu lepezu raznih hrvatskih stavova prema Srbiji zastupljenih u EP-u: od najvećeg mogućeg prijateljskog stava i razumijevanja (Jakovčić) do najmanje prijateljskog stava i inzistiranja na najtežim uvjetima za Srbiju (Tomašić). Između je čitav niz političara poput Andreja Plenkovića, Dubravke Šuice ili Tonina Picule koji su svi u svojim dosadašnjim raspravama u EP-u bili aktivni na temu Srbije kao zemlje kandidatkinje za EU. Mora da je i njih iznenadila vijest da odbijaju imati išta sa Srbijom jer su Plenković i Šuica, primjerice, inzistirali na tome da EU obveže Srbiju da vrati kulturna dobra opljačkana u agresiji na Hrvatsku, a Picula je, primjerice, govorio da EU mora ostaviti otvorenima svoja vrata za Srbiju, “ali ne smije dozvoliti duhovima prošlosti da prođu kroz ta vrata”. To je govorio nakon što su na vlast u Srbiji došli Nikolić, Dačić i Vučić.
Picula, Šuica i Ruža Tomašić odabrali su u novom mandatu biti članovi delegacije EP-a za odnose s BiH i Kosovom. To je logično jer Hrvati su konstitutivni narod u BiH, a ta zemlja treba međunarodnu pomoć izvana u većoj mjeri nego što treba Srbija. Ali opet, delegacije EP-a za odnose s trećim zemljama nisu glavna mjesta odlučivanja. Hrvatski europarlamentarci suodlučuju i o BiH i o Srbiji, no ne kao članovi ove ili one delegacije nego kao zastupnici u EP-u. Koji opet ne odlučuju o tome kada će koja zemlja započeti ili završiti pregovore – ta je odluka, kao što znamo iz vlastitog iskustva, ipak najprije na Europskoj komisiji i konačno na Vijeću EU, odnosno na samim zemljama članicama i njihovim vladama.
Može neki zastupnik u EP-u pozivati na monitoring EU nad Srbijom, kao što je primjerice rumunjska zastupnica Monica Macovei do zadnjeg trena prije našeg pristupanja u EU pozivala na poslijepristupni monitoring nad Hrvatskom, ali ako zemlje članice kroz Vijeće odluče da takav poziv ne žele poslušati, one će ga jednostavno ignorirati.
Jedno je sigurno: prije će se dogoditi smak svijeta nego što će hrvatski zastupnici u EP-u prestati biti zainteresirani da utječu da politiku EU prema Srbiji i da u tu politiku ugrade hrvatski nacionalni interes. Druga teza – da je Hrvatska navodno prestala biti lider u regiji jer, eto, hrvatski zastupnici u EP-u ne žele imati posla sa Srbijom – zvuči toliko suludo da je teško uopće zamisliti odakle bi krenula smislena polemika s tom tezom. Sanjam dan kad ćemo o stvarima koje se događaju u EU moći raspravljati malo manje odlijepljeni od stvarnosti.
Nitko od hrvatskih europarlamentaraca ne želi sjediti u odboru koji će oko ulaska u Europsku uniju pregovarati sa Srbijom.
Naime, kako donosi Jutarnji list, iako su hrvatski političari reagirali i negirali tvrdnje britanskog magazina The Economist, kako se Hrvatska sve više odmiče od regije, napuštajući poziciju lidera, hrvatski zastupnici u Europarlamentu aktivno izbjegavaju bilo što imati sa Srbijom. Ta činjenica začuđuje tim više jer hrvatski europarlamentarci čine gotovo polovicu odbora za susjednu nam BiH.
Među hrvatskim europarlamentarcima je, podsjetimo, i bivša dubrovačka gradonačelnica te aktualna potpredsjednica Hrvatske demokratske zajednice Dubravka Šuica.
Budući da Italija predsjeda Vijećem EU, voditeljica hrvatske HDZ/EPP delegacije i zastupnica u EP-u, Dubravka Šuica pisanim putem tražila je Mogherini očitovanje o stavu talijanskog predsjedništva i o stavu gospođe Mogherini kao buduće visoke europske predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te potpredsjednice Europske komisije o izgradnji Jadransko-jonskog koridora kao i o predviđenoj dinamici realizacije tog vitalnog projekta za jugoistočnu Europu.
Mogherini je između ostalog istaknula kako je proširenje na jugoistočnu Europu prioritet i obveza EU-a, te je pozvala BiH na političke reforme, a Srbiju na usklađivanje vanjske politike s EU-om, a zastupnicu Šuicu zanimalo je koliko će napora uložiti buduća povjerenica da i zemlje pristupnice postanu konkurentne za izravne investicije i ekonomski razvoj te kako brzo će se taj proces odvijati.
Konačno, oslanjajući se na zaključke Konferencije u Berlinu, Šuica je pitala Mogherini je li spremna pomoći da se osiguraju sredstva iz EU fondova za financiranje potrebite infrastrukture, prije svega Jadransko-jonskog koridora, ali i još važnijeg prioritetnog projekta koji treba spojiti dva dijela EU, odnosno RH nastavkom izgradnje dugo planiranog Pelješkog mosta.
HDZ-ova eurozastupnica Dubravka Šuica odgovorila je ministru prometa Siniši Hajdašu Dončiću na najbolji mogući način.
Ona je iz svog đardina na Facebooku objavila fotografiju povijesne jezgre Grada a uz fotografiju napisala ‘Dobro jutro iz kokošinjca.’
Očit je to odgovor na izjave Hajdaša-Dončića o tome kako ‘Vlada neće raditi po HDZ-ovom modelu da svako selo, svaki kokošinjac ima autocestu ili možda neko selo sa svojim izlazom’, čime je još jednom pokazao kakvo mišljenje Zagreb ima o Dubrovniku.
Nakon što je uputila pitanje Komisiji, a ususret današnjem sastanku Odbora za poljoprivredu Europskog parlamenta o zabrani uvoza prehrambenih proizvoda EU-a u Rusiju, na kojemu će sudjelovati predstavnici Europske komisije, zastupnica Dubravka Šuica ukazala je na štetnost Uredbe o zabrani uvoza poljoprivrednih proizvoda, sirovina i prehrambenih proizvoda podrijetlom iz EU u Rusiju na hrvatsku poljoprivredu, proizvođače mliječnih proizvoda i na dolinu Neretve.
Premda je Vlada Ruske Federacije 20. kolovoza donijela Odluku o izuzeću pojedinih proizvoda s liste poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda zabranjenih za uvoz, tom odlukom nisu obuhvaćeni i agrumi čime je izravno ugrožena egzistencija više od 20.000 stanovnika doline Neretve koji se bave uzgojem mandarina, što ukazuje na negativan efekt nametnutih sankcija za Republiku Hrvatsku.
Voditeljica hrvatske delegacije u Europskoj pučkoj stranci je ukazala da se očekuje veliki urod mandarina i poteškoće u njihovom plasmanu na tržištu, a s obzirom da Europska komisija za sada nije predvidjela financijsku kompenzaciju za agrume, pitanje koje Dubravka Šuica postavila Komisiji glasi: mogu li hrvatski poljoprivrednici i izvoznici te proizvođači narancina iz doline Neretve računati na financijsku potporu Komisije i pomoć pronalaženja alternativnih tržišta uz prikladnu otkupnu cijenu?
Također, Šuica je istaknula i potrebu povećanja potpore proizvođačima mliječnih proizvoda u proračunu EU za 2015. godinu budući da za sada predviđena pomoć od 10 - 20 milijuna eura neće biti dostatna za sve proizvođače na razini EU.